SUVREMENO SEBSTVO IZ KONTEKSTUALNE PERSPEKTIVE

Abstract

Namjera je ovoga rada upozoriti na ukorijenjenostsebstva u kontekstu njegove formacije i egzistencije. Radse temelji na nalazima intersubjektivne psihoanalize, kojasmatra da se sebstvo formira i kasnije egzistira unutarodređenih ljudskih intersubjektivnih sistema. S obziromna to da oni na taj način utječu na organizaciju sebstva,promatranje sebstva kao izoliranog ili transhistorijskogentiteta problematično je. Istodobno, intersubjektivni sisteminužno su ukorijenjeni u širem kulturalnom sistemu, što ujednoznači da se i sebstvo formira i postoji unutar specifičnogakulturnog konteksta koji utječe na njegovu organizaciju. To seu radu pokazuje na primjeru suvremenoga sebstva, čiji su sespecifični problemi počeli zamjećivati u kliničkoj praksi1960-ih godina. Zajedničkim nazivom najbolje ih se možeokarakterizirati kao "tendenciju fragmentaciji", fenomen koji jeprimijetio psihoanalitičar Heinz Kohut. Taj se fenomen uovom radu povezuje s kontekstom formacije i egzistencijesebstva u suvremenom društvu. Tako je glavni cilj rada nainovativan način povezati suvremene kliničke nalaze sasociološkim kontekstom suvremenoga društva. Nastavljajućise na ovu teorijsku perspektivu, autorica nudi i vlastitosociopsihoanalitičko objašnjenje problema s kojima sesusreće suvremeno sebstvo.